Właściciel bloga: Tihiokean

Tihiokean
58, Beograd, Serbia

20.02.2024

Mekanim obrisima uzdaha,svilenim zracuma čežnje ostaješ i nemo posmatraš konture srca koje se gube iz vidokruga.

Postavljaš bezbroj smislenih i besmislenih pitanja na koje odgovori nisu više važni.

U vremenu kada se prostiralo u beskraj i nedogled priče naših življenja nisu bile one prave.

Baršunaste uzdahe svilenim trenucima čežnje brzinom svetlosti potiskujemo.

Pamuk naših duša ostao je i dalje mekan, ali prazan …...

Istopio se sjaj u očima i uzdah izgubio svoj bol.


25.01.2024

Dosle su kise, kojih se bojim one ce zbrisati svaki tvoj trag

 celicna ruka tugu mi steze odlazis daleko a srcu si drag.

A kada stignes u svoj grad snova i kad budes mislio da imas sve

 tugom ces ipak traziti nesto sto negde daleko ostalo je.

 Pocele su cutnje od kojih strepim one ce pravu istinu reci

 snaga zivota dalje te nosi kome cu sutra na rame leci.

 A kada stignes u svoj grad snova i kad budes mislio da imas sve

 tugom ces ipak traziti nesto sto negde daleko ostalo je.

 


12.12.2023

Dragi ti kaže-zdravo ostaj,

al šta će dragi i šta zna da krunica cveća sve niže sleće

da tvoje lice i blagi osmeh  u smiraj trepere, ne čuje vapaj,

da oči sjajne više  videt  neće.

 

Sasvim je svejedno, drugi će doći

Seta rastužiti nikog ne sme.

A tebi samoj u tamnoj noći

Drugi će pevati još lepše pesme.

 

Noć odelo kada navuče,

A konji vrani pred kapijom stoje,

Ne pitaj sebe da li si mladost popio juče

ili odavno, kada su se uvek rastajali dvoje.

 

Kad misliš da život nema traga sjajna ni rumena,

ni više priča, ni više vremena,

zaboravi sve sile mraka,

sve one patnje dok te ne dotuku

zavoli drugu, nek bude ma koja,

a žive ti sećenja u duši skrivena što u čežnju vuku.

 

I zato što cilj, celoga sveta istu priču svima ponavlja,

Idući s osmehom kao tiha reka

Na svetu se sve obnavlja.

 

 

 


19.10.2023

Večeras mi je sinulo pitanje veka,
„Koje su sličnosti kaktusa i čoveka?“.
Šta je to što nespojivo uspeva da spoji,
Od raznobojnih strana da jednu knjigu skroji?

I kaktus i čoveka većinski čini voda,
Samo je jedan posađen, a drugi hoda.
I jedan i drugi odbojni su svima,
Samo kaktus odbija od sebe iglama, a čovek rečima.

I jedan i drugi zeleni su i mladi,
Ni jednom se ni drugom baš ništa ne radi.
I s jednim i s drugim u pustinju treba,
Jer su beskorisni pod okriljem neba.

Razlika doduše, velika postoji.
Razlika, koju čovek priznati se boji.
Jer kad kaktus povređuje, to nesvesno radi,
Dok se čovek najčešće tuđom mukom sladi.

Miloš Stepanović


07.08.2023

Reci ces

Bilo je svega

Bilo je i vremena, Vremena ponajvise

A opet , Puna ti usta reci ne izrecenih

Ruke zagrljaja ne isporucenih

Zelis da stignes taj dan ...taj jedan dan...

Dan kada ces stici reci ..napisati ...

...Zagrliti ..Taj jedan dan ..

Ne znas koji ..ni gde ...ni kad ...

Al zuris i slutis ...reci uz put po glavi premeces Zagrljaje slutis

Puna ti usta reci ne izrecenih

 ruke zagrljaja ne isporucenih

I zelis ..Zelis svim srcem i dusom..

Da stigne(s) taj dan  ...taj jedan , jedini dan ...

...Na vreme ...

 


Samo zažmuri i želi.... Stvarnost je tu....

Vremenom pogledaj u srce svoje .

Pronadji naš trenutak večnog trajanja,

što ne kasni ni jedan bljesk svetlosti.

 

Onoliko koliko je potrebno za večnost.

Nema nedostajanja.

Naše nebo nije daleko.

Doživljeno , a  nepoznato.

Bezbroj sam zamki preskočila, tajni razotkrila, licemerju doskočila.

Samo ne znam kako me kapi  mora po usnama dotiču....

Dugo............veoma dugo.......…

 

Vidim te u vetru  što nose slane kapi dalekih mora.

Kako se nasmeješ i osmehom napišeš da znam šta ti je najdraže.


20.04.2023

I neće Sunce tebe golicati
zalud nebo tebe pokrivati.
mesečina kosu plesti,


Trava kolom vilinom povesti,
Ti ćeš putem smehom zvati,
moju ruku milovati,
pesmom me voditi,
od zlih čini osloboditi.


Ako treba snagu dati,
samo nemoj zaplakati.


26.01.2023

Zahvalna Na precima i potomcima; prvi su mi koren, drugi su mi plod.

Na prijateljima, koji su redom bolji, veći i mudriji od mene, i na onima drugima, koji me uče kakva ne želim da budem.Na precima i potomcima; prvi su mi koren, drugi su mi plod.

Što mogu svakog da pogledam u oči bez grča u pleksusu. Što nisam ništa bolja od prosjaka i ništa gora od vladara. Što u pustinji uvek razlikujem oazu od fatamorgane. Što nemam dupla lica al imam kratko pamćenje.

Na hrabrosti da ne uživam u ulozi žrtve, na britkom jeziku kojim branim pamučno srce, na pameti da ne ginem dok bijem unapred izgubljene bitke, na suzama koje mi razbistre poglede.

Što znam koji su mi putevi, što na njima ne vidim granice. Što me je strah da glumim Boga, pa da praštam kad me ošamare, da kanonizujem kad me pohvale.

Zahvalna sam na svemu zbog čega sam ja – ja.

Na onima koji su došli pa ostali i dolaze da ostanu.

I na onima koji su džaba dolazili.



Doba u kome se u načinu življenja nameću moralni impreativi, u kome se sama bit našeg društva ogoljuje velikom brzinom, kada sebičnost, sujeta I pokvarenost duha nagrizaju tanane niti našeg bitisanja, a svaki argument govori u prilog  važnosti emocionalne inteligencije zavisi od povezanosti izmedju  sentimenta, karaktera i moralnih instikata zajedničkog postojanja.

Temeljni etički stavovi u životu izviru iz emocionalnih sposobnosti.

Impulsivnost je medijator  emocija


 

Ili emocije ili inteligencija u  spoznaji praćenja i razlikovanja  ličnih  i osećanja drugih ljudi?

I tu se ispoljavaju i izlaze na površinu nebrojene karakterne osobine koje odredjuju i usmeravaju ponašanje neke osobe.

Najgori načini su oni gde kroz sujetu nastaje  kreiranje iluzija  udaljenih od realnosti da bi se sakrio jaz izmedju stvarnosti gde se zbog nečega oseća niža vrednost, i potrebe da se oseća viša vrednost po cenu za koju ne pitamo koliko košta.

Nastojanje da se  postigne sopstvena važnosti kroz iluziju o postojanju zavere  uperene protiv  odredjene ličnosti ili većine.  

Način mišljenja za neodoljivom   potrebom da se uvek bude u pravu.

Konstantno nezadovoljstvo , nadmenost, superiornost , gordost, sujeta su prisilno zauzimanje višeg položaja u odnosu na druge podpomognuto iluzijama koje podrivaju realnost okružanja u kome bitišemo.Nivo stepena razvoja  emocija u sprezi sa  inteligencijom  nije ubijanje ambicije i želje za uspehom, već je put koji nam pokazuje da se ne radi nešto da bi se čovek dokazivao pred drugima primenjujući najpodmuklije metode ponižavanja , nego da bi živeo bolje i ostvario sebe na načina koji najbolje zna.



 Ideal o poštenju je deo ljudske prirode. 

Čoveka mogu osramotiti samo njegova dela, a ne ono što drugi o njemu govore. 

Koliko je poštenje  prisutno u našim životima? Poštenje znači  iskrenost i slobodu od blefiranja – prevrtljivosti.

Nepoštene osobe su te koje najčešće lažu o svom poštenju i  imaju potrebu da pričaju o  poštenju  sa drugima. Nepošteni ljudi funkcionišu na način da deo njih duboko veruje da je sve što rade, rade pošteno.

Čovek se  dokazuje svojim delima, obavezan je da  poštuje samoga sebe, jer će ga tako i drugi poštovati.  Čast odražava čistotu celog čoveka.  Zato se i u narodnim poslovicama kaže: ; "Ko je prema sebi zao, taj ni prema drugima ne može biti dobar","Ko sebe poštuje, njega će i drugi poštovati".


← poprzednia 1 2 3 następna
Blog
Blogi są aktualizowane co 5 minut